O meni

Ja sam Darija,

Magistra psihologije, supruga i majka, trenutno na pragu 40ih. Rođena sam u Livnu nakon čega me školovanje odvelo daleko od kuće.

Odrasla sam u podržavajućoj obitelji s roditeljima i dva mlađa brata. Kod nas doma se greške nisu kažnjavale. Razgovaralo se dugo i iscrpno.Kroz djetinjstvo sam uvijek imala obaveze i odgovornost. Smatram da me to učinilo ženom kakva danas jesam.

Ispunjavaju me moji dugoročni životni ciljevi na kojima vrijedno radim. Odličan je osjećaj osvrnuti se i pogledati što si napravio od života, osjećaj da se trud isplati.

S obzirom na posao koji radim volim se opustiti nekim fizičkim poslom (košnjom trave, brušenjem, farbanjem, restauracijom...), ili popcorn filmovima.Najviše od svega cijenim dug i kvalitetan san. :)

Magistrirala sam psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2013. godine i od tada se redovito educiram u područjima interesa. Za vrijeme studija govorila sam da ne želim raditi s djecom, iz strahopoštovanja. Smatrala sam to najodgovornijim poslom.

Gle čuda: školski sam psiholog dugi niz godina.

Uz profesionalno iskustvo i majčinstvo dalje istog stava: raditi s djecom znači nositi budućnost u rukama!

Moj rad zasniva se na mišljenju da sve kreće od kuće te sam zbog toga posvećena radu s djecom, roditeljima i u konačnici obiteljskim odnosima.
Iskustvo rada u školi dalo mi je uvid u široku paletu poteškoća s kojima se djeca danas susreću, što zbog razvojnih problema, problema iz okoline ili najnovijih trendova i utjecaja koji imaju možda i najveću ulogu u životima djece, ali i odraslih.

Danas, kada stvari idu naprijed velikom brzinom, pitam se idemo li u pravom smjeru?